Drustvo

Hašemitska kraljevina Jordan je prelijepa zemlja koja ima jednu nogu čvrsto postavljenu u svoju drevnu prošlost i istoriju i drugu kojom preskače u moderno. Putovanje u Jordan donosi neočekivane kontraste i mjesto gdje prošlost i budućnost brišu sve razdaljine između sebe i gde tradicija i moderni život, staro i novo koračaju na korak udaljeni jedno od drugog. Posetiti Jordan znači zaljubiti se u njegova mjesta, prelijepe istorijsko- arheološke lokacije, plutati na površini Mrtvog mora, istražiti magični glavni grad Aman i ostati zauvijek fasciniran kamenim gradom Petrom, jednim od 7 svjetskih čuda novog doba. Zemlja gostoljubivih ljudi širokog osmijeha, bogate gastronomske ponude, arapske kafe, začina, neobične kulture i nestvarnih predjela.

U različitim kulturama se ovaj običaj različito slavi i prevodi ali je većina zadržala jedan oblik ovog slavlja, koji mi Crnogorci volimo nazivati, moraću citirati: "Američko ***". Najlakše je osuditi ono što nam je strano. Zapravo, baby shower slavi transformaciju žene u majku i muškarca u oca, iako su zbog samog organizovanja i dekoracije neke sredine prihvatile to kao žensko slavlje. Ohrabruje trudnicu za predstojeći porod i roditeljima olakšava prve dane u vidu darivanja onoga što im je potrebno za bebu. 

Da li se zapitate, u žurbi svakodnevnice i brzini ovog prolaznog života, koliko smo zapravo svi mi, iako povezani više nego ikad sredstvima moderne tehnologije, postali usamljeni i gluvi za riječ naših bližnjih, kao i oni za našu? Svoju duhovnost i duševnost smo izgubili na kratkom putu do početka kraja modernog čovjeka bez vrline. Mi ne znamo da saslušamo ni sebe, a ni bližnje: postali smo stijene. Nema dijaloga, nema razumijevanja: monolog i autoritarnost su novi vladari. Upravo o ovome nam pripovjeda Đuro Šušnjić u svojoj čuvenoj knjizi „Dijalog i tolerancija“.

Nedavno sam  sam imala priliku da odgledam dokumentarni film „Stop dječijem prosjačenju“. Profesionalno sam vezana za ovu temu, jer mi je prvi radni angažman bio rad na istraživanju o prosjačenju romske djece. Sa još neodštampanom diplomm studijskog programa Socijalna politika i socijalni rad, prije više od šest godina, dala sam se u istraživanje ove pojave na sjeveru Crne Gore. Tri opštine, intervjuisanje ključnih aktera i rad na terenu- informacije iz prve ruke.

Jednom davno moja stvarnost se urušila. U to vrijeme, bila sam usamljena, nisam mogla da shvatim kako je moguće da ne mogu da se uklopim u tzv. normalan svijet. Prolazila sam kroz najgori period mog života. Društvo me je odbacilo nakon što sam postala osoba sa stečenim invaliditetom i osudilo me na najgoru kaznu – usamljenost. Bile su potrebne godine da shvatim da ja ne bi ni trebalo da se uklopim u tzv. normalno društvo, jer bez mene kao osobe sa invaliditetom to i nije normalno društvo. Prije svega biti različit od drugih. To je jedan od mojih motoa.

Popularno

Pretraga

Newsletter

Društvene mreže

Follow Us

Najnovije