Život u nevidljivim informacijskim mjehurima

  Dr Zoran Milivojević 01 February 2019

Kako se osjećate kada neko iz vašeg društva krene da zastupa političke stavove koji su sasvim suprotni od vaših? Najverovatnije neprijatno, iziritirano. Bilo da uđete u otvoreni sukob mišljenja, bilo da oćutite, sigurno će vam biti neprijatno i poželjećete da napustite društvo.

Ljudi tako funkcionišu: izbjegavaju one informacije koje nisu u skladu sa njihovim postojećim uverenjima, a traže one informacije koje ih potvrđuju. Razlog za to je što ljudi na osnovu svojih prethodnih iskustava, saznanja i zaključaka formiraju jednu sliku o sebi, drugima i svijetu, koja čini njihovu istinu.

Samo prijatne istine

Ova unutrašnja „istina” je sistem uvjerenja na koji se ljudi oslanjaju krećući se kroz život. Upravo zbog toga što moraju da vjeruju sebi, svojim čulima i svojim procenama, ovaj sistem uvjerenja mora da bude čvrst, rigidan i otporan na promenu. Posledica je da kada se neko susretne sa činjenicama koje su u suprotnosti sa njegovom istinom, onda osjeća neprijatnost i teži da ih omalovaži i odbaci.

Na sličan način ljudi biraju prijatelje. Kandidati za prijatelje su oni ljudi sa kojima djelimo slične vrijednosti, uvjerenja i poglede na svet. Takvi ljudi nam prijaju, odakle i dolazi reč „prijatelj”. Druge i drukčije izbjegavamo.

Kada su se pojavile novine i časopisi, ljudi su kupovali samo one koji su potvrđivali njihove vrijednosti, poglede na svijet i politička uvjerenja. Smatrali su da su samo takve novine objektivni izvor informacija. Tako je i danas. Kako se časopisi na tržištu bore za preživljavanje i za profit, oni se trude da ponude takve sadržaje koji će privući pažnju i biti prijatni što većem broju ljudi. Rezultat su visoki tiraži „žute štampe”. Kada su se pojavile komercijalne televizije, one su slijedile isti put, što nas je na kraju dovelo do dominacije „rijaliti kulture”.

Ubrzo nakon pojave interneta, nastale su različite internet kompanije koje su nudile virtuelne socijalne mreže i druge slične servise. Sve one imaju dva lica: ono koje je okrenuto korisnicima kojima besplatno zadovoljava neku potrebu, i ono drugo okrenuto drugim kompanijama kojima prodaju te iste korisnike kao „robu” za ciljano oglašavanje. Kako profit internet kompanija zavisi od broja korisnika, one su morale da privuku što veći broj ljudi, i da te ljude što bolje upoznaju. To znanje im je omogućilo da korisnicima ciljano prodaju same sebe: da se svakom korisniku socijalne mreže pojavljuju samo oni sadržaji koji će mu biti prijatni, a da će oni koji su mu neprijatni biti isključeni. Za tu svrhu kompanije su razvile kompjuterske programe, algoritme koji su postali „urednici” pratećih sadržaja svačijeg pojedinačnog profila. Tako su svakom korisniku predstavljani oni sadržaji koji su u skladu sa znanjem koje kompanija ima o njemu. Posledica je da je svaki korisnik bez svog znanja izložen jednoj filtriranoj slici svijeta, tako da on bivajući uvjeren da posmatra svijet, zapravo gleda jedan mjehur od filtriranih informacija koji je podešen upravo zbog njega – personalizovan.

Virtuelne socijalne mreže omogućuju istomišljenicima da se udružuju u grupe ili „plemena” čiji članovi jedni drugima potvrđuju i učvršćuju uvjerenja o nekom političkom ili drugom pitanju. Pripadnici drugih „plemena” su neprijatelji koji šire „lažne vijesti”, a svakog pojedinca koji se suprotstavi plemenskoj „istini” treba ismijejati, degradirati i linčovati na istim tim mrežama.

Smetnja razvoju

Između nas i medija postoji nesvjesni dosluh o prijatnosti. S jedne strane sami tražimo one informacije koje potvrđuju naša uvjerenja, a s druge nam drugi ljudi, mediji i internet serviraju iste takve informacije. Živimo u komorama u kojima odjekuju naša uvjerenja, a koje su zatvorene za sve „iritirajuće” informacije bez obzira na njihovu istinitost ili važnost. Umjesto da širimo sliku svijeta i svoje znanje, ostajemo, bez svoje svijesti u tome, unutar naše „eho komore”.

Sve to ima brojne negativne posledice jer umesto da mediji razbijaju naše zablude, oni ih potvrđuju radi sopstvenog profita. Umesto da u demokratiji građanin bude izložen različitim političkim viđenjima, on rezonira u svojoj eho komori. Brojni su aspekti života u kojima „mjehuri” i „komore” sprečavaju i individualni i kolektivni razvoj.

Login to post comments

Popularno

Najnovije

Newsletter

Tag Cloud