Uvreda i uvrijeđenost

  Dr Zoran Milivojević 12 November 2018

Osjećanje nastaje kao posledica procjene da nas neko nedovoljno cijeni, poštuje, omalovažava, ponižava, čak prezire, ali da li je to zaista tako – nekada će procjenjivati nama bliske osobe, a nekad i sud.

Osjećanje uvrijeđenosti je važno upravo zbog toga što bitno utiče na međuljudske odnose. Ono nastaje kao posledica procjene osobe da je neko drugi, pojedinac ili grupa, nedovoljno cijeni, ne poštuje, omalovažava ili ponižava. Ljudi se uvrede onda kada procijene da ih neko drugi neopravdano prezire.

Osjećanje uvrijeđenosti je subjektivno jer nastaje tako što uvređena osoba upoređuje svoju predstavu o tome koliko vrijedi s načinom na koji se prema njoj ponašaju drugi. Kada neko ima grandioznu sliku o sebi, tako da precjenjuje svoju važnost, on će biti uvrijeđen zbog svakog ponašanja koje nije u skladu sa njegovim očekivanjima da mu bude pružen kraljevski tretman. U krajnjem slučaju, osoba će biti uvređena zato što se svijet ne ponaša na način na koji ona smatra da je dužan da se ponaša.

Opravdana reakcija

Zato su potrebni kriterijumi na osnovu kojih možemo zaključiti da li je nečije osjećanje uvrijeđenosti opravdano ili je neopravdano – da li je adekvatno ili neadekvatno. Za takvu procjenu je potrebno vidjeti na koje tuđe ponašanje reaguje uvrijeđena osoba i ustanoviti da li je zaista postojala uvreda ili nije. Kada po mišljenju neutralnog posmatrača postoji uvreda, tada je osjećanje uvređenosti opravdano.

Problem s posmatračima je u tome što često nisu neutralni već su emotivno vezani za uvrijeđenu osobu kao prijatelji, supružnici ili članovi porodice. Ukoliko se glava porodice uvrijedi zato što na svadbi nije dobila sto koji je bliži mladencima, već onaj koji je blizu toaleta, vjerovatno će dobiti podršku od drugih članova porodice.

Kao i u drugim stvarima u kojima ljudi ne mogu da se slože oko nekog važnog pitanja, postoji sud koji treba da presudi da li je nekome nekim riječima ili postupkom zaista narušena čast i dobro ime, i ako presudi da jeste, da odredi da se druga strana javno izvini i eventualno nadoknadi štetu.

U vrijeme kada je postistina zavladala kulturnim miljeom Zapada, pojavio se novi trend koji prodire i kod nas, uključujući djelovanje nekih državnih institucija. Njegova suština je u tome da nije važno šta je drugi rekao ili uradio, važno je da se neko osjeća uvređenim. Samo osjećanje uvređenosti, bez obzira na to da li je adekvatno ili neadekvatno, postalo je dokaz samo po sebi da je neko žrtva vrijeđanja. Takav dokaz se ne preispituje, već služi za napad na onoga ko se usudio da „vrijeđa” i „diskriminiše” nekog drugog. Ide se dotle da se neke činjenice, dakle istiniti podaci zabranjuju kako ne bi „uvrijedili” ovu ili onu populaciju.

Svakako da su drugi ljudi važni, da je potrebno uvažavati dostojanstvo i prava drugih ljudi, kao i njihova osjećanja. Ali to ne može biti jedini princip u međuljudskim odnosima, ma koliko država to zahtevala od svojih građana. U svakoj grupi, zajednici ili društvu pojavljuju se konflikti i ljudi treba da imaju slobodu govora da bi izrazili svoje mišljenje i ono što im smeta. U situaciji kada svako može da se uvrijedi kada čuje ono što mu se ne sviđa ma koliko to bilo istinito, i da zahteva proganjanje strane koja ga je „uvrijedila”, nastaje jedna diktatura političke ispravnosti u kojoj je svaki konflikt zabranjen, a svako drukčije mišljenje progonjeno.

Priprema za odraslo doba

Škole bi trebalo da pripremaju djecu za odrasli život. Svako će u svom odraslom životu doživeti da ga neko uvrijedi i svako mora razviti mehanizme da se nosi sa tim. Mentalno zdravlje odrasle osobe podrazumijeva njenu sposobnost podnošenja činjenice da se neće dopasti nekim ljudima, da će se neko prema njoj postaviti kao neprijatelj, da će je neko neopravdano prezirati ili mrzeti. Kada škole zbog ideologije političke korektnosti, u cilju sprečavanja „vrijeđanju ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti” prete kaznom premještanja iz škole ili prekida školovanja, one zapravo zabranjuju djeci pravo na socijalni razvoj.

Djeca su u procesu socijalizacije koji podrazumeva njihovu evoluciju od toga da na uvredu reaguju udarcem, kasnije kontrauvredom, sve do razvojnog stadijuma kada konflikte razrješavaju iz pozicije samopoštovanja i poštovanja drugog. Kada u školama vlada ideologija prezaštićivanja, od njih se ograđuju odrasli koji neće biti u stanju da se nose sa izazovima odraslog života.

Login to post comments

Popularno

Najnovije

Newsletter

Tag Cloud