Vještina rješavanja životnih problema

  Dr. Zoran Milivojević 03 December 2018

Tehnika sastavljena iz pet mentalnih koraka – definisanje problema, izmišljanje (ne)mogućih rješenja, analiza, izbor rješenja i, najzad, akcija – pomaže nam da se bolje nosimo sa izazovima svakodnevice.

Kada smo budni, polje naše svijesti zauzimaju određeni mentalni tokovi, bilo da je riječ o onome što opažamo, što zamišljamo ili čega se sjećamo. Mišljenje može biti i voljna, na cilj usmjerena aktivnost – jedan oblik rada. Tako, na primer, intezivno i dugo fokusirano razmišljamo da bismo našli rješenje nekog životnog problema koji nas muči.

Često se smatra da je način na koji neko misli urođen, jer je izraz prirodne inteligencije ili talenta sa kojim je neko došao na ovaj svijet. U izvesnoj mjeri to može biti tačno, ali je takođe tačno da djeca i odrasli mogu naučiti da razmišljaju na analitičan i sistematičan način. A kada to nauče, bolje će se nositi sa malim, srednjim i velikim problemima sa kojima će se susretati u svakodnevnom životu.

Cijela priča sa podučavanjem „tehnike rješavanja problema” započela je devedesetih u jednom popravnom domu u Nju Meksiku. Tada je jedan vaspitač počeo da sumnja da će analiza prošlosti zaista biti od pomoći njegovim maloletnim štićenicima, tako da se odlučio da ih podučava mentalnim vještinama koje nisu naučili kod kuće, a koje bi im mogle pomoći u životu. Iako je suština ove tehnike ostala ista, danas postoji više njenih verzija koje su prilagođene pojedincima, grupama i timovima.

 

Disciplina mišljenja

Kada se ljudi suoče sa nekim životnim problemom, tada pokušavaju da u trenutku smisle neko dobro rešenje. Nekada im to polazi za rukom, a nekada ne. Tehnika rešavanja problema je sastavljena iz pet mentalnih koraka koje je potrebno napraviti da bi se došlo do odluke – izbora najprimerenijeg rešenja. Tajna uspešnosti ove tehnike je upravo u tome da se disciplinuje mišljenje kako bi se problemi rešavali korak po korak, po logičnom redosledu koji omogućuje širinu pristupa i sagledavanja mogućih rešenja, njihovih dobrih i loših strana, kao i posledica.

Prvi korak je definisanje problema. Ljudi treba da se zapitaju: Šta je zapravo problem? Neke probleme je moguće lako definisati, druge mnogo teže. Ako je problem pogrešno definisan, tada će najverovatnije i sledeći koraci biti pogrešni.

Treći korak je analiza, kritika i procena svih predloženih rešenja iz prethodnog koraka. Osoba (ili grupa) razmišlja o razlozima za i protiv svakog predloga, kao i o posledicama koje bi njegova primena mogla imati. Razmišlja se i o okolnostima u kojima bi neki predlog mogao da ima prednost.

Četvrti korak slijedi iz trećeg – odluka za izbor onog predloga rješenja za koji je procena pokazala da je najprimereniji. Nekada osoba može izabrati nekoliko rješenja koja će primeniti u zavisnosti od okolnosti. Kako je odluka, to jest izbor, logična posledica prethodnog promišljanja, osoba je donosi sa sigurnošću.

Kako sama odluka bez stvarne akcije ne rješava problem, peti korak jeste sprovođenje u djelo izabranog rješenja za dati problem, i procjena u kojoj meri rješava problem.

Odlučivanje u grupi

Kada osoba disciplinuje svoje razmišljanje i stekne naviku da rješavanju različitih problema pristupa praveći pet koraka, biće sigurna u svoje izbore, jer oni proizlaze iz šireg, a opet fokusiranog razmišljanja. Čak i ako izabrano rješenje ne donosi rezultat, osoba će znati da je dobro promislila. Primenjujući ovu tehniku, osoba razvija poverenje u svoje intelektualne sposobnosti.

Kada ovu tehniku koriste timovi ili grupe koje zajednički rješavaju problem, svi članovi tima moraju znati koji mentalni korak grupa pravi. Nije dobro ako je grupa u trećoj ili četvrtoj fazi, a pojedinac u timu kaže: Ja sam siguran da je problem nešto sasvim drugo!

Login to post comments

Popularno

Najnovije

Newsletter

Tag Cloud